Ulogujte se

Bradina - zločin nad Srbima i dalje bez kazne

U Bradini je danas liturgijom i parastosom u Crkvi Vaznesenja Gospodnjeg, te polaganjem vijenaca na spomen-obilježje u porti, obilježeno 26 godina od zločina koji su nad Srbima u ovom konjičkom selu počinile muslimanske i hrvatske snage. Liturgiju i parastos služio je iguman Danilo iz manastira Žitomislić.

U Bradini je na najbrutalniji način 25. maja 1992. godine ubijeno 48 srpskih civila, a preostali su odvedeni u logore ili protjerani, njihova pokretna imovina opljačkana, a kuće i Crkva Vaznesenja Gospodnjeg zapaljeni i srušeni.

U logorima su život izgubila još 22 stanovnika Bradine, dok se za pet još traga.

Preživjeli raseljeni Srbi iz Bradine svake godine u maju dolaze iz svih dijelova Republike Srpske i Srbije, a nerijetko i iz prekookeanskih zemalja, u obnovljenu crkvu da bi odali počast stradalima i podsjetili na zločine koje su počinili pripadnici takozvane Armije BiH, Teritorijalne odbrane, Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/, policije i muslimanskih paravojnih formacija.

U maju 1992. godine u Bradini je 11 svojih najbližih srodnika izgubio Rajko Mrkajić, nekadašnji žitelj ovog sela koji sada živi u Dvorovima kod Bijeljine.

Mrkajić je u logoru Čelebići proveo dvije godine i osam mjeseci, a i danas živo pamti batinanje koje su prošli zarobljeni srpski civili.

Prema njegovim riječima, među onima koji su tukli njega i druge zarobljene Srbe bilo je ljudi koji su ih znali.

"U logoru je bilo loše, naročito u početku, a poslije, kad su počeli dozvoljavati da se donese hljeba od kuće i kad su se smanjile batine, bilo je malo lakše", svjedoči Mrkajić, navodeći da je po 45-6 zarobljenika dijelilo dva hljeba dnevno, a nekad ni toliko nisu imali.

Mrkajić je o zbivanjima u Bradini i Čelebićima više puta davao iskaz, ali konstatuje da do sada ništa od toga nije bilo.

Uz više od tristo civila, djece, žena i staraca iz Bradine u ovdašnjoj školi, a potom i Musali u majskim danima 1992. godine zajedno sa četiri kćerke i unučadima bila je zatočena Slavka Gligorević.

"Nasumično su nas tukli rukama, nogama, kundacima, koga god su mogli dohvatiti. Djeca vrište, to je bio užas", kaže Gligorevićeva, koja je nakon puštanja iz logora i prognanstva u Konjic, u avgustu 1992. godine prešla u Republiku Srpsku.

Ona je navela da je bila razmjena, a ko je imao novac, plaćao je Hrvatima da izađe.

Obilježavanju, pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, 26 godina od srpskog stradanja u Bradini prisustvovali su predstavnici vlasti Srpske, predstavnici Srba u institucijama BiH i Federacije BiH, boračkih i udruženja logoraša proisteklih iz prošlog rata, Trećeg pješadijskog puka Oružanih snaga BiH koji baštini tradiciju Vojske Republike Srpske, Eufora, kao i visoki predstavnik Valentin Incko.

Za zločine u Bradini pravosuđe BiH do sada nije nikoga osudilo.

Miralemu Maciću Sud BiH sudio je po optužbi da je u maju 1992. godine, kao rezervni policajac Stanice javne bezbjednosti Konjic, u Bradini ubio trojicu Srba i učestvovao u maltretiranju i mučenju srpskih civila, ali je suđenje obustavljeno nakon što je Macić umro u januaru 2012. godine.

Sud BiH potvrdio je u martu ove godine optužnicu protiv 12 lica, bivših komandanata i pripadnika takozvane Armije BiH, Teritorijalne odbrane, HVO-a, policije i muslimanskih paravojnih formacija, optuženih za zločine počinjene 1992. i 1993. godine nad srpskim civilima na području Konjica, Bradine i okoline.

Optuženi su Esad Ramić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Almir Padalović, Enes Јahić i Agan Ramić.

Oni su optuženi za napade i ubistva više desetina srpskih civila, oba pola, među kojima je bilo djece i starijih osoba, te mučenja, zlostavljanja, nečovječna postupanja, protivpravna zatočenja većeg broja Srba iz Konjica i okolnih sela Bradina, Cerići, Zukići, Brđani, Džepi, Zagorice, Hum, Blace, Nevizdraci, Donje Selo, Vrdolje, Živanja, Sitnik, Bjelovčina, Zabrđani, Bijela.

U optužnici se navodi da je veliki broj srpskih civila sa ovog područja nezakonito uhapšen i odveden u logore na području Konjica, gdje je nastavljeno njihovo mučenje i zlostavljanje.

U Sudu BiH 2. aprila u predmetu "Esad Ramić i drugi" održano je ročište za izjašnjenje o krivici na kojem su se optuženi u ovom predmetu izjasnili da nisu krivi za izvršenje krivičnog djela zločini protiv čovječnosti.

Ostavite komentar

Unesite sva polja označena sa zvjezdicom (*).